Ko god da je u regionu pratio scenu elektronske muzike i provodio vikende u klubovima, još od davne 1995. godine, zna za Dejana Milićevića.
U svojoj bogatoj internacionalnoj karijeri Dejan je nastupao na svim najbitnijim festivalima u Evropi.
Dejanov stil bi se mogao opisati kao mix house-a i techno-a, gde se prepliću underground trackovi kako najnovije produkcije, tako i sa povremenim okretom ka starim klasicima
Imali smo to zadovoljstvo da sa Dejanom popričamo. Uživajte!
Pre 4 godine si pokrenuo Tit0 (Tit Zero Recordings). Od te 2014. godine promovišeš mlade produsere iz Srbije i regiona. Kako ih “otkrivaš”? Da li se sami prijavljuju ili ih čuješ online, na žurci…?
Kad sam pokrenuo etiketu pre par godina bilo je poprilično teško naći artiste u regionu koji rade zvuk koji sam tražio, pa sam krenuo sa Dj Rush-om kao legendom Chicago scene sa samih početaka. Ubrzo su počeli da se javljaju ljudi sa njihovom vizijom tog raw zvuka koji karakteriše “Tit Zero Recordings” i malo po malo sklopio se neki showcase od 6-8 producenata koji su pokazali da su na visini zadatka.
Dugo si već u muzici i produkcijskim vodama. Šta te danas pokreće da produciraš trake i nastupaš u klubovima? Da li su se promenili prioriteti i motivatori sa početka karijere i sada?
Da, svakako sam već poduže vreme u producentskim vodama i definitivno je to jedan od mojih omiljenih aspekata bavljenja muzikom. Tu se nalazi potpuna sloboda i trenutak interakcije čoveka i mašine. Danas, kada tražim inspiraciju, jednostavno krenem jamming i pustim da vidim dokle će me dovesti.
Najbolji momenat je zapravo kada fresh track koji sam napravio protekle nedelje mogu da prezentujem u klubu u nekom od mojih setova i da trek radi posao, mislim da ushićenje može da se meri na skali dečje sreće :).
5 godina si bio predavač za Burn Audio Tool software, kako si se osećao na početku kao neko ko prenosi znanje? Da li si imao nadimak, kao svaki profa? 🙂
Hehehe, da, par puta sam se našao u toj ulozi do sada i moram da priznam da je super osećaj kad prenosiš neko svoje znanje i iskustvo na mlade ljude koji se interesuju za profesiju. Posto DJ-ing i audio produkcija idu nekako ruku pod ruku, tu zapravo ima dosta materijala koji je potrebno obraditi. I ne, kao odgovor na drugi deo pitanja, mislim da sam se ipak prekratko bavio edukativnim delom ove naše industrije da bih dobio nadimak. Ali nikad ne znaš.
Posle 80 EP izdanja (!Respect) odlučio si se za prvi album 2011. godine pod nazivom “Trust and the Purpose” izdat za Gillesku Records. Kako si se osećao posle odličnih rezultata već u prvoj nedelji? Kao i da li su drugi “Just Keep Talking Girl” ili treći “Summation” izdati za “Platic City” etiketu opravdali očekivanja kao prvi? Takođe, sviđa nam se što je prvi albun na početku izašao kao vinyl only izdanje, pa tek kasnije je mogao da se kupi i u drugom obliku!
Po mom mišljenju, lično sam od 2011. zapravo tek naučio zanat posle više godina provedenih u studiju i tada je bio idealan momenat da zaokružim znanje prvim blago jazz unfluenced house i tech albumom. Reakcija je bila sjajna, a ceo tiraž je bio sold out u rekordnom roku, čak je i Ricardo vrteo jedan trek kao white label pre samog izdanja ( zaslugom label owner-a Aneuria koji mu je nekako doturio promo ) tako da je ciljna grupa bila dosta široka.
Druga dva albuma su takođe imala odličan feedback, a ja sam se trudio da se ne ponavljam već da svaki sledeći album bude drugačiji od prethodnog.
Koncept vinyl only je i meni najbolji, ali dosta zavisi i od etikete koja te izdaje i da li je to u njihovoj praksi ili ne.
Tvoja produkcija se našla na mnogim etiketama: Plastic City, Suara, Liebe Detail, Gilesku, Tit Zero Recordings, Night Light, Abyss, Factomania, Naked Lunch, Recycled Loops, Jesus Loved You, Orion Musik…. Da li postoji neka etiketa za koju bi ti bilo zadovoljstvo da se tvoja rad nađe i zašto?
Naravno da postoji, ima dosta etiketa koje rade odličan posao i imaju veliki reach i samim tim artista može da čuje veliki broj ljudi na planeti ( što je i poenta, da se daleko čuje muzika ).
Na primer, Rush Hour ili Delsin bih sa zadovoljstvom počastio jednim EP-jem.
Šta generalno misliš o spoju elektronske i klasične muzike? Znamo da si imao priliku da se oprobaš u miksu sa gudačkim orkestrom i da ste obrađivali Mozzarta. Mislim da je to trenutak kada se pomeraju neka pravila? Kako je to zvučalo i kakvi su ti utisci? Kako je uopšte došlo do te saradnje?
Da, to je bilo vec dosta davno, tipa 10 godina unazad, kad sam se spojio u projektu sa Draganom Ambrozićem da smiksamo elektroniku i klasičare u jedan nastup. Moram da priznam da je bio izazov, posebno jer je vec postojala ta kombinacija u brilijantnom izvodjenju velikana Jeff Mills-a i naravno taj momenat što smo u Mozzarta stavljali beatove sto je po default-u u očima klasicnih muzičara ozbiljno skrnjavljenje ali sa druge strane i jako privlačno. Svakako clash suprotnosti i zvučalo je poprilično dobro btw.
Posle 20 godina veoma uspešne karijere, gde si nastupao na najprestižnijim festivalima i svetskim klubovima, na koji način danas biraš evente odnosno festivale na kojima ćeš da nastupaš? Mora da sada imaš potpuno drugačiji pogled na sve to? 🙂
Ono što je najbolje kod posla DJ-a je ta adikcija koju razviješ ka udovoljavanju ljudima na dance floor-u i nebitno koliko godina si u tome i dalje jedva čekaš da dođe vikend i kreneš na gig.
Mislim da se tu ništa bitno ne menja ma u koliko god klubova da si se do sada “zapljunuo”.
Da li se na nastupima držiš klasike (mixer i 2-3 pleyera) ili koristis neki novu spravicu? Jel imas neku novu interesantnu spravu koju mozes da preporučiš novopečenim dj-evima? I zbog čega je preporučuje, šta je čini interesantnom?
Da, trenutno spremam jedan hibrid nastup sa kolegom, ali o tome nekom drugom prilikom.
Što se tiče opreme ja bih uvek preporučio ljudima Roland tr8, jer taj workflow nije lako naći među drugim mašinama.
Moram da priznam da je super osećaj kad prenosiš neko svoje znanje i iskustvo na mlade ljude koji se interesuju za profesiju.
Kakve utiske nosiš sa No sleep festivala? Da li možemo da ga vidimo kao ADE Beograda kroz nekoliko godina?
No Sleep Festival je konačno pokazao da Beograd može da ima festival i nadam se da je prekinut taj maler koji traje već godinama i gde sjajni projekti dožive samo jednu godinu.
Svaka čast na organizaciji i programu i definitivno je ovom gradu tako nešto potrebno.
Da li postoji neki strani/domaći izvođač kome nije dato dovoljno pažnje a trebalo bi, zbog njegovog stila/načina puštanja/talenta?
Mislim, ima tu svega i svačega ako mene pitaš, pa da ne moram da imenujem, ali meni lično se najviše dopada kad nađem neko manje poznato ime i da pravi odličnu muziku i držim to u setovima kao secret weapon.
Zavisi iz kod ugla gledaš, da li je merilo koliko je poznata glava ili kakvu muziku radi. Meni je ovo drugo svakako bitnije.
Posle punih 11 godina na sceni (i/ili iza scene) sa projektom Clubbing.rs sve češće se prisećamo naših početaka. Da li je, po tvom mišljenju, dobro ponekad zastati i pogledati unazad, ili si mišljenja da treba uvek gledati napred?
Ja mislim da sve sto stvaraš treba da bude tako da kad se osvrneš posle 10 godina ti svojim imenom i prezimenom i dalje ponosno stojiš iza toga.
Deki, hvala na odvojenom vremenu za ovaj intervju. Bilo nam je zadovoljstvo!