Mesto: Portimao, Lagos, južna obala Portugala
Festival: BPM, 14-17. Septembar 2017.
BPM festival, originalno održavan u Meksiku, na jednoj od najleših plaža na svetu „Playa del Carmen“ , ove godine je krenuo u evropsko osvajanje. Žurke se nastavljaju jedna na drugu, neprekidno, 24h/4 dana. Plaža, pesak, sunce, pogled u beskajni okean, ne postoji danas, ne postoji sutra, postoji samo BPM (Beats per minute). Ekipa redakcije Clubbing.rs magazina, uputila se u Portugal na festival i vratili smo se sa puno utisaka i novih iskustava, koje smo jedva čekali da podelimo sa vama.
Spakovali smo stvari, ulaznice, karte, pasoš, osmeh, seli u kola i krenuli u avanturu.
Ništa od ovoga verovatno ne bi bilo moguće da ne postoje low cost avio kompanije sa jeftinim avionskim kartama 😉 Na žalost, za ovu destinaciju, još uvek nema low-cost letova iz i za Srbiju, pa su početne stanice vaše avanture, aerodromi u Temišvaru, Sofiji ili Budimpešti. Po iskustvu redakcije, najbolja opcija je temišvarski aerodrom „Traian Vuia“. Udaljen je svega 170km i 2,5h (kolima) od Beograda i još plus ima najbolje razvijenu mrežu letova. Mi smo se odlučili za polazak iz Temišvara. Avionsku kartu za Portugal, preko Dizeldorfa, platili smo 40e , a povratna, preko Ajhovena, nas je koštala 80e.
Krenuli smo na aerodrom kolima. Ako se odlučite za ovu varijantu, gorivo u oba pravca izađe 10e po osobi. Za ostavljanje kola imate dve opcije. Prva je da ostavite kola u garaži kod aerodroma, u zoni P2, 7 dana iznosi 49.5e, a druga je da se parkirate u besplatnoj zoni, izvan centra grada, sednete u taksi i za 5e stignete do odredišta. Međutim, ako nemate opciju da idete kolima, najbolja je da se ide sa nekim od prevoznika, kao što su Tera travel i Gea turs, zato što vas od voze od kuće do aerodroma po ceni od 30e. Poslednja opcija jeste autobuska karta, čija cena iznosi oko 25e, plus prevoz do i od autobuskih stanica. Mada uvek možete da potražite prevoz preko „Blah Blah Car“. Na graničnim prelazima najčešće nema dužih zadržavanja.
Jedna zanimljivost na koju morate da obratite pažnju. Nemojte da zaboravite na vremensku razliku izmedju Srbije i Rumunije ( +1 za Rumune) . Ako polećete u 20h iz Temišvara, u Srbiji je tada 19h. Let vam traje 2h, a vi ipak uspevate da stignete u Dizeldorf u 21h. Nastavljate putovanje iz Nemačke u 22h. Letite 2h, a u Faro u Portugalu slećete u 23h. Dakle putovali ste avionom 4h sa pauzom izmedju letova od 1h sto ukupno čini 5h putovanja u periodu od 20-23h. Think about that 😉
Sleteli smo konačno u Portugal u gradić Faro. Uzbuđenju nikad kraja. Izlazimo sa aerodroma i prvi utisak nije bio kakav smo očekivali. Gradić Faro, okovan močvarnim tlom, malo zabačen od „civilizovanog“ dela Portugala, ne čini baš preterano atraktivnu destinaciju za turiste. Ako slećete kasno, obavezno rezervišite hostel unapred, na licu mesta je oko 40e, a postoje samo dnevne autobuske linije na relaciji Faro-Portimao. Mi smo morali da ostanemo, jer nas je čekalo jedno veliko iznenađenje ujutru.
Budmo se u Portugalu. Mislili smo da našoj sreći nema kraja, sve dok se sledeće iznenađenje nije dovezlo pred nas.
Kamper za 6 osoba, potpuno opremljena kuća na točkovima koja u svom sastavu ima vozačku kabinu, krevete, klupe i sto koji se transformišu u krevete, zatim, police, ormare, kuhinju i kupatilo. Ima WC, kao i ugrađen protočni bojler koji greje vodu za kuhinju i kupatilo.
Za vožnju ovog kampera, potrebna vam je samo vozačka dozvola. Što se tiče osiguranja, putno uzimate u Srbiji i košta 10e, a osiguranje za kamper iznosi 25e po osobi i plaća se na licu mesta. Naša ekipa je rezervisala kamper 6 meseci unapred i za 10 dana, svako od nas je platio po 340e. Za ukupan boravak, a obišli smo veći deo Portugala, na gorivo smo potrošili po 50e.
Primorje nije onakvo na kakvo smo navikli. Ima nekoliko razbacanih sela u kojima žive samo domoroci. Ukoliko želiš da odeš na plažu ili u urbani deo sa hotelima, restoranima, shopping molovima, klubovima, bazenima, moraš da odeš do jedne od tri turističke destinacije: Sintra, Lisabon ili Portimao. Baš ovim redosledom smo ih i mi obišli.
Prva destinacija, Sintra, u čijoj se blizini nalazi najzapadnija tačka Evrope, koja nosi naziv „Kabo da Rocha“. Tu smo proveli jednu noć i bilo je uzbudljivo.
Vetar je konstantan, litice su strme, okean je otvoren i beskonačan, talasi su veličanstveni, izazivaju u isto veme mir i jezu.
Noću je hladno, kamper nam se ljuljao od jačine vetra, adrenalin nam se mešao sa srećom i strahom. Bilo je zaista neopisivo i nezaboravno. Ujutru smo nastavili put do Lisabona. Za još jednu destinaciju smo bliži festivalu.
Lisabon je magičan. Prostire se na 2 brda i 3 doline. Arhitektura grada je ujednačena i skladna, poprilično, sabijena sa uskim i malim uličicama. Ne postoje neboderi, sve su niske kuće, vile i zgrade. Zbog brdovitog položaja, ulice su veoma strme i svuda postoje stepenice. Mnogo stepenica. Pa ako niste ljubitelj kardio vežbi i ekstremnih sportova, preporučuje se vožnja trociklom „tuk-tuk“ koji je nalik rikši (samo električan), stabilan i može da prođe kroz njihove uske uličice. Ako ne želite ni to, uvek možete da se vozite tramvajem.
Neki od tramvaja su potpuno očuvani, datiraju iz 1917.godine i dalje u voznom stanju, dok su neki potpuno išarani grafitima.
Čitav grad je iscrtan grafitima, još su im fasade oblepljene pločicama raznih boja i dezena. Jedno veoma živopisno i atraktivno mesto. Na ulicama su svirači, slikari, artisti, ima mnogo ljudi i oseti se lepa energija. Tu smo probali nacionalno portugalsko pecivo „Pastel de Nata“ , što se bukvalno prevodi „torta od pavlake“, ali nije torta, već malo okruglo lisnato testo punjeno vanilom, košta 1e i nešto je najukusnije što smo probali. Da vam krene voda na usta, bukvalno.
Morali smo da krenemo dalje, ka našoj primarnoj destinaciji, ono zbog čega se sve ovo dešava. Put između Lisabona i Portima je u stvari nacionalni park koji sadrži neopisive rajske divlje plaže, tunele, pećine, lagune, stene i još mnoge prizore koji oduzimaju dah.
Zbog svoje divlje prirode, ova obala je savršena za ljubitelje ekstremnih sportova, kajtovanje, surfovanje, vožnja skijama na vodi i za ljubitelje mirnijih veština kao što je joga i meditacija.
Kamper možete da parkirate uz obalu, uz put, u šumi, na proplanku, gde god želite, a da pri tom ne remetite saobraćaj i naravno ne ugrožavate ničiji život. Dakle, zakup kampa ne postoji, vi imate kamp, a zakup je mesto koje vam se dopadne.
Stigli smo na festival dan ranije, parkirali se i otišli da spavamo. Budimo se 14. septembra, odlazimo da preuzmemo narukvice, propusnica za svih 6 klubova, koju naravno ne smete da skidate. Prva žurka počinje u 18h, na jednoj od najpoznatijih portugalskih plaža „Praia de Rocha“ .
Festival je rasprodat, ljudi iz 90 zemalja sveta pod istim suncem, na istom mestu i kreće ludilo. 24h žurke, 6 lokacija, 3 noćne, 3 dnevne.
Sve lokacije su blizu (oko 1km udaljenosti) osim kongresne sale, do koje se stiže autobusom. 3 kluba na plaži, tik uz okean, sa sitnim peskom i stejdževima od bambusa. Ljudi u šarenim šotsevima, haljinicama, kupaćim kostimima, bosi djuskaju na peskovitom dancefloor-u. Imali smo osećaj da smo na izvornom festivalu u Meksiku. Line up, jedan poduži spisak svetskih imena elektronske muzike, sa akcentom na izvođače tehna i tek-hausa. Nastupali su Dj-evi poput: Loco Dice, Richie Hawtin, Chris Liebing, Dubfire, Apollonia, Paul Kalkbrenner, Paco Osuna, Nicoule Moudaber, Martin Buttrich, Pan-Pot i mnogi drugi.
3 aktivne lokacije u prvih 12 sati dana, 3 aktivne u drugih 12h, različite diskografske kuće, spisak imena sa time-line još nije tu. Festival ga je objavio 2h pred početak, pa nismo isplanirali akciju kako smo mislili da hoćemo. Cene pića su bile visoke za srpski standard. Pivo u plastičnim čašama 0,2 (kao naše od jogurta) košta 5e, šot žestine 10e. Klubovi se nalaze na setalistu uz okean, gde nema toliko restorana. Da biste jeli i kupili nesto mora da se ide na setaliste u centru grada, koje je udaljeno par kilometara. Piće i hranu smo uzimali u marketima, cene su manje više iste kao i kod nas, a izbor je veliki. Nismo hteli da jedemo po restoranima, već da doživimo potpuno festivalsko iskustvo, pa smo napravili malu komunu oko našeg kampera, gde smo kuvali, pili, zezali se, jeli i pripremali za žurke.
4 dana je prošlo kao 4 takta. Ostalo nam je još nekoliko dana do povratka u Beograd.
Odlučili smo da te dane provedemo u jednom starom, prelepom gradiću , koji nosi ime Lagos. Putevi popločani kaldrmom i rajske plaže, privlače turiste tokom čitave godine. Ove poslednje dane, iskoristili smo za avanture. Plovili čamcem kroz tunele pod zemljom, ronili, obilazili pećine, skrivene plaže, zavučene lagune i ono što smo iskusili ne može da se opiše, već da se, jednostavno, doživi.
Generalno, jedno nezaboravno iskustvo, vredno svakog cimanja, štekanja i planiranja. Portugalici su prijatni, veseli i vrlo gostoprimivi. Vole da se zabavljaju i uživaju. Cene u Portugalu, van festivala, su mnogo manje nego što smo mislili, espreso 1e, pivo u kafani 2e, ručak u restoranu 10e, fast food (koji i nisu toliko zastupljeni) 2-5e. Sve ostalo postoji u poznatim supermarketima kao što su Lidl i Inter Marche.
Suma sumarum za jednu osobu:
- 180e – karta za festival (svi dani, sve žurke)
- 40e – avionska karta u jednom pravcu
- 10e – gorivo (i do Temišvara i iz Temišvara)
- 360e – kamper za 10 dana
- 50e – gorivo za kamper
- 10e – putno osiguranje
- 25e – osiguranje za kamper u slučaju nezgode
UKUPNO = 675e
Ovo je osnovni trošak za 10 dana. Sve ostalo, što zavisi od osobe do osobe (piće, hrana, hotel, bazeni, itd) nije uračunato u gore navedenu cenu. Ako počnete kad pročitate ovaj tekst, imate 7 meseci da osmislite avanturu svog života.
Ne sviđa ti se Portugal? Ne brini, prati Clubbing.rs i našu facebook stranicu, spremamo još mnogo tekstova o avanturama, putovanju i festivalima, na koje ćeš želeti da odeš po svaku cenu 😉