
Art scena će i ove godine imati svoje mesto u okviru Exit festivala, jer će u sali novosadske Sinagoge 8. jula biti održana projekcija video rada "Opera Aperta" Čedomira Drče i Slobodana Tišme i koncerti "Orfej /Orphée" i "Strictly Minimal".
Projekcija video rada "Opera Aperta" Čedomira Drče i Slobodana Tišme počinje u 20 časova i 30 minuta.
Ovaj video rad je manifestacija (epifanijski postupak) otkrivanja ”stvarnosti” iniciranog slučajnim opažanjem. Metodološka skromnost i nepretencioznost otvaraju “polje mogućnosti” za interpretaciju; konstelacija elemenata koji su podobni da budu najrazličitije koordinirani. Predočene sadržaje, gledalac prihvata prema vlastitim formativnim sklonostima – sleeping beauty.
"Opera Aperta" se poziva na neke od teza, koje je Umberto Eko izneo u saopštenju održanom na XII internacionalnom kongresu za filozofiju u Veneciji 1958. godine.
Koncert "Orfej /Orphée", na kojem će pijanistkinja Branka Parlić prvi put izvesti Orfej svitu (Orphée Suite for solo piano) Filipa Glasa (Philip Glass) počinje u 21 čas. Izvođenje ove svite pratiće video-instalacija Ivana Milinkova – Vanjusa, posebno urađena za ovu priliku, a u kojoj Milinkov koristi kadrove iz filma "Orphée" Žana Koktoa (Jean Cocteau).
Glasova opera Orphée iz 1993. je prva opera iz Kokto Trilogije i bazirana je na Koktoovoj fascinantnoj obradi mita o Orfeju. To je upečatljiva parabola o životu umetnika, neshvaćenog pesnika omalovažavanog od strane prijatelja i poznanika. Njegov uspeh ispunjen je zlobnim opaskama drugih pesnika, kao i potpunom kreativnom blokadom i izolacijom. Sa novim poimanjem svoje smrtnosti, Orfej ponovo uspostavlja emocionalnu snagu, dopuštajući sebi da ignoriše iskušenja svakodnevnog života, oslobađajući sebe kao pesnika. Pesnici Orfej i Sežest, Euridika i misteriozna Princeza zalaze u svet mrtvih i svet živih. Svoje obitavalište nalaze u misterioznom području koji odvaja ova dva sveta. Ljubav pobeđuje i vraća Orfeja i Euridiku u svet smrtnika, ali bez sećanja i svesti o svom neobičnom “boravku” izmedju “dva sveta”. Princeza je ponovo prekršila pravilo života i smrti i kažnjena je padanjem u potpuni zaborav.
Američki pijanista Pol Barnes (Paul Barnes), koji je 2001. godine napravio transkripciju ove opera za klavir, kaže:
“Razoružavajuća jednostavnost izraza u Glasovoj muzici je posebno prilagođena da prenese posebnu tenziju koja postoji između duhovnog i fizičkog sveta. Ova fascinantna veza je osnova za izvanrednu verziju filma "Orphée", Žana Koktoa (Jean Cocteau) iz 1949, na kom je bazirana Glasova opera iz 1993. U mojih sedam transkripcija pokušao sam da saopštim sve uzbudljive aspekte emotivnog sveta, tako brilijantno prikazane u Glasovoj partituri.”
Drugi koncert "Strictly Minimal" klavirskog dua Gareis i Pol (Gereis & Pohl ) iz Švajcarske počinje u 22 časa. Publika će imati retku priliku da čuje jednu od ranih kompozicija američkog minimaliste Stiva Rajha (Steve Reich) "Piano Phase" iz 1967. godine, za dva klavira, kao i dela engleskog minimaliste Gevina Brajersa (Gavin Bryars) i postminimalista Džona Adamsa i Aleksandra Rabinoviča.
Sve kompozicije, sa oba koncerta, biće prvi put izvedene u Srbiji.
Art veče u Sinagogi biće održano zahvaljujući podršci Pokrajinskog sekretarijata za kulturu i Građanskog pakta za Jugoistočnu Evropu.
Pre tri godine, integralnim izvođenjem kultne kompozicije Erika Satija (Erik Satie 1866 -1925) Vexations prvi put je i savremena umetnička muzika našla svoje mesto u okviru Exit festivala. Izvodjenje kompozicije Vexations trajalo je punih 15 sati, uz učešce velikog broja mladih muzičara sa različitim muzičkim iskustvom (umetnička muzika, rok, džez , pop…), a koji su priliku da učestvuju u ovom svojevrsnom muzičkom maratonu stekli tako što su se javili na konkurs objavljen na sajtu Exit festivala.
U okviru tribine o evropskoj budućnosti Srbije "Srbija između velike porodice i velikog brata" , prošle godine održan je koncert pod nazivom Ogledalo u ogledalo (Spiegel im Spiegel) na kome su bile izvedena dela savremenih evropskih kompozitora minimalista i postminimalista i jedno delo američkog kompozitora Džona Kejdža (John Cage), kao začetnika budućih dešavanja i promena na evropskoj sceni. Uz novosadsku pijanistkinju Branku Parlić, na koncertu su učestvovali i pijanista Viktor Varoši, violinistkinja Nataša Vidačić i čelistkinja Timea Kalmar.
Izvor:
www.exitfest.org
