Home

VESTI

Intervju: The Bambi Molesters

No Comments Intervjui

The Bambi Molesters:"Veselimo se dolasku na Exit!"

Konačno (!): na Fjužn bini ovogodišnjeg Exita sviraće The Bambi Molesters, kultni surf-rok bend iz hrvatskog grada Siska.

 

Jedan od najboljih surf bendova današnjice, dakle, ne dolazi iz Kalifornije, već iz mesta koje je pedesetak kilometara jugoistočno od Zagreba.

 

Grupa postoji deceniju i po, u istom sastavu – Dalibor Pavičić (gitara), Dinko Tomljanović (gitara), Lada Furlan-Zaborac (bas) i Hrvoje Zaborac (bubnjevi) i iza sebe ima sedam albuma. Po mišljenju mnogih, posebno je zanimljiv bio Nights Of Forgotten Films, album koji su pod imenom The Strange pre šest godina snimili s Krisom Ekmanom iz velike američke grupe The Walkabouts.

 

Početkom ove godine, Molestersi su objavili As The Dark Wave Swells, kolekciju pesama koju muzički kritičari ne prestaju da hvale. Bend je sada napravio dvogodišnju koncertnu pauzu…

Dalibor Pavičić: Dvogodišnju pauzu je lako objasniti. Ja sam dobio sina, Lada i Hrvoje također. Bilo je logično da za neko vrijeme prestanemo sa svirkama kako bismo mogli kvalitetno odraditi roditeljske obaveze. I da nije bilo ovog roditeljskog dijela, mislim da je pauza bila potrebna. I nama i publici.

 

 

{mgmediabot2}type=youtube|youtubeid=8b1r7t4LT1g|width=450|height=364{/mgmediabot2}

The Bambi Molesters – As the Dark Wave Swells

 

 

“Naoružani” trubama, orguljama i gudačima, na novom albumu hrabro ste zakoračili izvan granica surf-roka. Dokle ubuduće planirate da idete? Da li možda u pravcu toga da će Dalibor biti bendov vokalni solista?

Dalibor: Teško da će se te dogoditi. Ako zatrebamo vokal, vjerojatno ćemo „posuditi“ nekog boljeg.

Lada Furlan-Zaborac: Nismo bend koji funkcionira prema unaprijed određenim planovima. Pretpostavljam da ćemo dalje ići onamo kamo nas ovaj val odnese, ako mogu upotrijebiti takav vizualni klišej.  

Novi album bez problema osvaja srca publike koja voli muziku koju potpisuje Calexico. U nekim numerama stižete do nivoa melodrame grupe Tindersticks, dok u završnici pesme The Kiss-Off” imate štimung saundtrekova koji prate Bondove avanture. Da li se slažete s Krisom Ekmanom, producentom albuma, koji kaže da su današnji Molestersi surf-rok “prerasli”?

Dalibor: Mislim da smo „prerasli“ one surf stereotipe u glazbenom smislu, kao i havajske košulje i jeftinu retro ikonografiju. To nikad i nije bio dio naše glazbe. Ovo što mi radimo i što smo radili – sve je to sasvim naše, a opet, prepuno raznih utjecaja sa strane.

 

 

Kakav je Kris Ekman kao producent, a kakav kao deo sviračko-pevačkog kolektiva The Strange?

Dalibor: Kris je vrhunski profesionalac i izuzetno ugodna osoba. Jako cijenimo njegovo kreativno mišljenje i glazbeni ukus, i upravo smo zbog toga i željeli da producira naš novi album. Nema neke velike razlike između Krisa kao producenta i člana benda The Strange po pitanju opuštenosti suradnje, ali kao producent je, naravno, u pravom trenutku rješavao neke naše nedoumice. Vrlo je važno na tom mjestu imati nekoga u čije se odluke možeš pouzdati.

Da li se slažete s konstatacijom da je The Strange projekat s kojim ste mnogo više mogli da postignete?

Dalibor: Najgore je to što o njemu sad pričamo kao o “projektu”, mada on to zapravo nije bio. Mi smo dosta ozbiljno krenuli u sve to, ali negdje, putem, ispostavilo se da je teško održavati dva benda. Što se tiče samog albuma Nights Of Forgotten Films, mogu reći da sam s njim iznimno zadovoljan. Ja nekako mislim da će taj album netko ponovo otkriti u bližoj budućnosti.

Lada: Snimajući album, radili smo s Filom Braunom, “iskusnim liscem” koji je radio i s grupom Led Zeppelin, Bobom Marlijem… Inače, jednim od ljudi koje možete samo poželjeti upoznati. Mislim da nam je ta cijela priča oko albuma Nights Of Forgotten Films otvorila mogućnosti nekakvog drugačijeg razmišljanja o onome što radimo.  

 

 

{mgmediabot2}type=youtube|youtubeid=LxanY3pb11g|width=450|height=364{/mgmediabot2}

The Bambi Molesters – Theme From Slaying Beauty

 

Jeste li tokom karijere imali osećaj da ste “osuđeni” na surf-rok, dursku garažu, šezdesete…? Da li ste osećali teret takve vrste?

Dalibor: U nekim situacijama, da. Bukirali su nas uglavnom surf, garažni i rokabili klubovi, ali mi nismo bili dovoljno retro. Ili jesmo, ali se nismo tako doživljavali. Zapravo, meni je nakon jedne svirke u Španjolskoj, ta neka retro priča strašno krenula ići na živce.

Lada: Ljudi koji prate spomenutu scenu kažu da se mi izdvajamo iz ostalih instrumentalnih bendova, da imamo “svoj” zvuk. To u nekom trenu može biti nedostatak, jer je uvijek lakše igrati na sigurno i raditi ono što je ljudima poznato i blisko, ali, evo, mislim da smo uspjeli isfurati svoje i da ljudi doista prepoznaju iskrenost i autorski potpis koji bend od samih početaka doista ima.

Da li je u današnjoj Hrvatskoj moguće biti mejnstrim bend s repertoarom koji je sastavljen od instrumentalnih brojeva?

Dalibor: Mislim da to nije moguće nigdje na svijetu. Nadam se da ne misliš da smo mi mejnstrim (smeh)…

Lada: Doista nikad nismo razmišljali o tome da nam je cilj postati mejnstrim bend. Radimo to što radimo onako kako hoćemo i, na sreću, ne moramo praviti ustupke u svemu tome. Imamo svoju bazu publike, koju smo tijekom 15 godina, koliko bend postoji, okupili, i to je to. Svaka svirka uživo nam je važna i kao bend smo odrasli “na cesti”. Mislim da se prijeđena kilometraža i čuje i osjeti.

Bili ste gostujući bend na koncertima grupe R.E.M. i sarađivali s drugim velikim muzičarima. Kakav je osećaj biti “omiljeni bend” Laksa Interiora, nekada frontmena grupe The Cramps?

Dalibor: Mogu samo reći da je Laks Interior razumio nas isto kao što smo i mi razumjeli njega. Veliki umjetnik i čovjek.

 

 

Da li je tačno da u Brazilu postoji kaver bend koji izvodi vaše pesme i da li zaista špicu jedne brazilske sapunice krasi vaša numera?

Dalibor: Postoje klinci u Brazilu koji su skinuli nekoliko naših pjesama i uredno ih sviraju. To sam vidio na Jutjubu. Onda sam im se javio i, eto, sad smo u kontaktu. Ne bih ih zvao kaver bandem, jer sviraju oni i svoje stvari, ali, evo, imaju i dosta naših. Postoji još bendova koji nas obrađuju. Zadnji koji znam je na Havajima. Uredno sviraju naše stvari na hotelskim gažama (smeh)… A sapunica se zove Bang Bang, i vrlo je gledana! Zapravo, dvije stvari su nam u toj sapunici – Malaguena i Last Ride.

 

 

{mgmediabot2}type=youtube|youtubeid=bIneuUbSMwg|width=450|height=364{/mgmediabot2}

The Bambi Molesters – Ice and Pinewood Trees

 

Pravite “muziku za filmove koji nikad nisu snimljeni”. Zašto nikad niste neko svoje izdanje dostavili Tarantinu, “krivcu” za poslednje veliko globalno interesovanje za surf-rok?

Dalibor: To je sve puno kompliciranije… Ovako izvana izgleda jednostavno, ali radi se ipak o filmskoj industriji. Naglasak je na riječi “industrija” (smeh)…

 

 

Vaše albume moguće je naći čak i na vinilima. Ipak, većina ih traži najčešće na besplatnim internet daunlodima. Da li vas ta činjenica zabrinjava?

Dalibor: Vjerujem da više zabrinjava našu diskografsku kuću, premda smo sada nekoliko tjedana bili najprodavaniji hrvatski album. Slabo pratim tu ekipu što skida albume, ali, evo, sad sam malo proguglao, i mogu reći da je to… katastrofa. Tješi činjenica da ljudi koji vole i slušaju glazbu – i dalje glazbu ne kradu. Kupuju je najčešće na koncertima, jer su u prilici album nabaviti po povoljnijoj cijeni direktno od banda. Kvaliteta zvuka na vinilu ili CD-u, naravno, ne može se usporediti s nelegalnim mp3 izdanjem.

Ove godine konačno nastupate na Exitu. Šta ćete nam svirati?

Lada: Budući da prvi put sviramo u Novom Sadu i na Exitu, set listu ćemo sastaviti tako da publika dobije uvid u ono što smo proteklih godina napravili, ali budući da nam se nove stvari jako sviraju, svirat ćemo i većinu pjesama s novog albuma. Veselimo se dolasku na Exit!

 

 

 

 

 

Razgovarao:

Predrag Đuran

 

 

 

Izvor:

www.exitmusic.tv