Home

VESTI

Intervju: UMEK

No Comments Intervjui

Predstavljamo vam jednog od najuspješnijih regionalinih DJ-eva. Na muzičkoj sceni je aktivan od 1993. godine, vlasnik je nekoliko muzičkih etiketa od kojih je najpoznatija “1605”. Zvuči poznato?

U periodu od 2006. do 2015. godine je bio uvršten u Top 100 DJ-eva prestižne liste Dj Mag-a. Dobitnik je raznih nagrada, uključujući onu za najboljeg tehno umetnika na Beatport Music Awards 2010. godine.

Photo credits: Umek

Nastupao je svuda po svetu, uključujući i najveće muzičke festivale kao što su belgijski Tomorrowland i Electric Daisy Carnival u Las Vegasu.

Imali smo veliko zadovoljstvo da posle 8 godina ponovo popričamo sa Urošom Umekom. Uživajte!

Kada je neko na sceni tako dugo, kao ti, osoba postaje svedok svih promena koje se dešavaju na sceni i oko nje. Da li postoji nešto što se nije promenilo?

Moja ljubav prema muzici je ostala ista JTakođe, još nisu izmislili teleportaciju, tako da još uvek letim između gigova redovnim avionskim linijama. Ali kao što ste napomenuli, mnogo toga se promenilo, verovatno čak više nego ono što je ostalo isto.

Činjenica je da retko ko DJ-a pita kako se oseća pre žurke. Koliko je važno koliko si ti raspoložen pre same žurke i koliko to utiče na atmosferu odnosno na samu muziku te večeri?

Moje raspoloženje minimalno utiče na atmosferu žurke, a sumnjam da ćete moći samo iz moje selekcije muzike i ponašanja utvrditi kako se osećam, da li sam dobre volje ili me nešto opterećuje. Imam rutinu po kojoj, ako je to moguće, planiram kratku dremku pre nastupa, takozvani »disco nap«, tako da u klub dođem smiren, fokusiran i sa dobrom koncentracijom.

Iz toga onda potiču dobri miksevi i prava energija partyja. Najvišem se koncentrišem da izgradim dobru energiju u interakciji sa ljudima na žurci. Kad sam u punoj koncentraciji, nisam toliko osetljiv na spoljne uticaje, ali svakako me baci iz takta ako se ljudi u klubu na primer potuku. Na sreću to se dogodilo samo par puta u 25 godina rada, ali to bi me i danas poremetilo.

Moja najveća motivacija posle svih ovih godina je još uvek otići u studio i napraviti dobru traku.

Čovek od 2m visine koji toliko putuje + sa svom opremom – odakle dolazi ta energija? Da se razumemo, ni jedan prevoz nije toliko udoban i za ljude sa manjim nogama, a kamo li za džinove. JKako se “boriš” sa tim?

Na sreću danas mogu priuštiti letenje u poslovnoj klasi gde se barem mogu dobro izpružiti. Ali ipak ostaje samo letenje što je za mene naporno, pošto imam prilično veliku fobiju od letenja i trebalo mi je nekih desetak godina da naučim da to iskontrolišem u toj meri da danas barem mogu leteti češće. Ali još se sećam početka karijere, kada sam leteo iz Australije u Evropu sa četiri aviona u ekonomskom razredu i drhtao svaki put kad se avion malo potresao.

Verujemo da većina od naših posetilaca već znaju za projekat Viberate, ali bi te zamolili da nam svojim rečima kao suosnivač isti predstaviš. Dodatno, saznali smo da Viberate ima svoju kripto valutu Vib token – kako se došlo na tu ideju?

Viberate je isto kao što je IMDB za filmove. Znači baza osoba i organizacija koje se profesionalno bave muzikom, kao i klubovi i event, gde oni nastupaju.

Trenutno imamo u bazi preko 350.000 muzičara, 150.000 klubova i u svakom trenutku oko pola miliona događaja. Pomenutu bazu koristimo kao izvor uređenih informacija za niz drugih usluga i baš pre par dana smo lansirali novu mobilnu aplikaciju Viberate Tonight, koja služi kao TripAdvisor za muzičke događaje. U aplikaciji, koja recimo već podržava i Beograd, možete pronaći muzičke evente, koji se već događaju ili će se dogoditi u sledećim danima, a za neke od njih možete preko aplikaciji nabaviti i ulaznice. Eventi su povezani sa našom bazom, tako da korisnici mogu proveriti artiste koji nastupaju na tom eventu, poslušati njihovu muziku i snimiti dešavanja koja ih zanimaju. Aplikaciju možete besplatno preuzeti u App Store-u i Google Play-u.

Kao što ste spomenuli, Viberate ima i VIB token, koji ćemo postepeno ukomponovati  u naše usluge. Između ostalog promoteri će ga moći koristiti za finasiranje promocije svojih događaja, a korisnici će u isto vreme moći zaraditi kao promoteri pomenutih evenata. Tako zarađene tokene će moći potrošiti za plaćanje pića i drugih usluga na tom eventu, nabavku ulaznica ili dati malu dodatnu nagradu osoblju i artistima. Pošto token omogućuje brze finansijske transakcije, moćiće da se koristiti i kao alternativna mogućnost za plaćanje muzičara, ali do toga je još dug put. Prvo je potrebno da izgradimo dovoljno veliku bazu korisnika, pa da neka takva usluga uopšte može zaživeti u praksi.

Vratićemo te u 2010. godinu i rezidenturu na Ibizi u okviru Carl Cox-ovog “The Revolutin Continues” serijala. U kojoj meri je to promenilo tok tvoje karijere? I kakav je utisak imati nekoga tog renomea kao što je Carl Cox da vam bude mentor i podržava tvoj rad?

Teško je izmeriti koliko je to uticalo na moju karijeru, ali sigurno jeste obzirom da sam nastupao u jednom od najboljih klubova uz jednu od najvećih zvezda Ibize i globalne elektronske muzičke scene. Ljudi odlaze na Ibizu na godišnji odmor, da se odmore, dožive nešto novo, da se dobro provedu i da te dobre osećaje zatim šire po celom svetu.

Verovatno je to više značilo meni lično, jer Carl Cox je bio jedan mojih prvih idola, kojeg sam kao klinac upoznao u bekstejdžu velikog rejva u Nemačkoj i uvek sam pratio šta producira, negove mikseve, tu njegovu energiju… I onda mi je on sam u nekom trenutku ponudio mogućnost nda astupam uz njega.

Mali savjet za artiste koji mi donose produkciju na gigove: bolje mi to pošaljite na moj promo pool, jer na putu se može kopija brzo izgubiti.

Znamo da si svojim labelom 1605 otvorio vrata mnogim mladim producerima, da imaju priliku i šansu da se pokažu i dokažu. Respect! Da li možeš da nam kažeš na koji način se dolazi do mladih talenata? Da li mogu sami da se prijave? Da li te je neko u skorijem periodu pozitivno iznenadio?

Label 1605 je bio na kratkom odmoru, malo zbog toga što je ekipa bila zauzeta drugim projektima, a malo i zbog mog fokusiranja na izdanja na drugim lejblovima. Sa novim izdanjima na 1605 počinjemo u prvoj polovini sledeće godine.

Šta se tiće selekcije moram priznati da sam uvek bio naklonjen regionalnim umetnicima koji nemaju toliko mogućnosti da izbore izdanja na jakim lejblovima na zapadu. Artisti iz Balkana su uvek bili na mojoj listi prioriteta i to se neće menjati. Moja kariera temelji se na traganju nove sveže muzike i novih svežih producenata, tako da mi teško izmakne nešto što je dobro, sveže, drugačije i štrči iz proseka.

Sveži dobri artisti dolaze na moj radar na više načina: primetim ih dok pretražujem muziku na Beatportu, na pojedine me usmere kolege, prijatelji i saradnici, a mnogi se jave i sami. A od svežih imena iz Srbije svakako moram spomenuti Iliju Djokovića, koji za sobom ima već nekoliko jakih izdanja i lepo napreduje. Nije više novajlija na sceni, ali od njega očekujem još puno dobre muzike.

Šta je ono što te sada motiviše posle toliko godina, a šta sada prvo primećuješ na žurkama?

Upravo sam prešao iz laptop set-upa na playere, tako da imam malo manje vremena za posmatranje šta sve se dešava oko mene. Valjda sve vreme posmatram prostor i  način kako ljudi reaguju na muziku. Moja najveća motivacija posle svih ovih godina je još uvek otići u studio i napraviti dobru traku, a u nastupima još uvek uživam kao prvi put kad sam se popeo na binu i počeo da puštam muziku. Puštati muziku je najbolja stvar na svetu.

Valjda sve zavisi gde, kad i za koga nastupaš… ali sama moja pojava i ljudi ispred mene i ta energija koju izgradjujemo u interakciji je neverovatno. To je ta ljubav prema muzici, koju sam spomenio na početku i koja se nije promenila.

Objavljujete muziku pod nekoliko pseudonima: Alba Patera, Error, Kemu, Mumps, Nuca, Polyvinyl, Ratcapa, Thorax, Zeta Reticula, Fotr… Koji pseudonim, tj. muzika kojeg pseudonima Vam je najdraža i zašto?

Zeta Reticula je »moje najdraže dete«, pored toga što radim kao Umek. Pod tim imenom radim elektro, muziku za manju scenu, a oni kojima se sviđaju te produkcije imaju u sebi baš veliku muzičkustrast. Ovaj projekat sam započeo tamo negde oko 2000. godine, onda ga skoro deset godina nisam dirao, a zatim me je pre par godina ponovo povuklo natrag, počeo sam raditi neke projekte čisto za svoju dušu. Alba Patera i ostali pseudonimi su se rodili više manje iz potrebe da za pojedinačne lejblove izdam nešto u Umekovom fazonu samo eksluzivnije, dok Zeta je baš svoja priča drugi stil muzike.

Ni sami nismo mogli da verujemo da smo prošli intervju sa tobom uraditi pre 8. godina! o.O  Da li možeš da se setiš tog perioda i možda ukratko uporediš Umeka tada i sada 🙂  

Zanimljivo je da smo se opet sreli u prilično sličnoj situaciji: tada smo baš napravili proboj sa etiketom 1605 i krenuli za prvim mestima na Beatportu (Second to None, moj album), a sad, kada opet razgovaramo, ponovo držim prvo mesto sa Specific Flavour na Filth on Acid.

Tad sam po nekim komercialnijim izdanjima, kao što je Posing as Me, napravio transformaciju natrag u tehno, a sad posle dve godine traženja nekog novog zvuka baš radim proboj sa tim preko par velikih izdanja koja primećuje sve više ljudi. Nekako sam se opet našao u situaciji kad se baš dižem na ovaj novi talas. Samo sam sada osam godina stariji.

Posle punih 11 godina na sceni (i/ili iza scene) sa projektom Clubbing.rs sve češće se prisećamo naših početaka. Da li je, po tvom mišljenju, dobro ponekad zastati i pogledati unazad, ili si mišljenja da treba uvek gledati napred?

Moj fokus je uvek napred i u budućnost, ali svakako je dobro tu i tamo malo stati i pogledati šta je ostalo za tobom. Bez prošlosti nema budućnosti, potrebno je da znaš odakle potićeš, svoje korene, što se primećuje i u mom zvuku, ali svakako me više zanima ono što još nisam otkrio i doživeo nego ono što sam već iskusio.

 

Uroše, hvala ti puno na odvojenom vremenu za ovaj intervju.

 

 

 

Tags: , , ,